Blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja slavi se 24. lipnja još od vremena sv. Augustina (354.-430.). Datum je izabran jer, budući da je Isusovo rođenje postavljeno na 25. prosinca, Ivanovo rođenje trebalo je slaviti šest mjeseci ranije, prema navještenju arkanđela Gabrijela Mariji.
Evanđelje po Luki (1,5) navodi da je rođen u svećeničkoj obitelji; njegov otac, Zaharija, pripadao je Abijinoj klasi, a njegova majka, Elizabeta, bila je potomak Arona. “Bili su pravedni pred Bogom […] Ali nisu imali djece, jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su bili u godinama. Dok je Zaharija obavljao službu pred Gospodinom u svom redu […] anđeo Gospodnji ukazao mu se, stojeći s desne strane žrtvenika za tamjan. Kad ga je Zaharija vidio, uznemirio se i obuzeo ga je strah. Ali anđeo mu reče: ‘Ne boj se, Zaharija, jer tvoja je molitva uslišana, i žena tvoja Elizabeta rodit će ti sina, i dat ćeš mu ime Ivan […]. On će biti velik u očima Gospodnjim […]. Ispunjen će biti Duhom Svetim već od majčine utrobe, i obratit će mnogu djecu Izraelovu Gospodinu Bogu njihovom.'” Nakon ove vizije, Elizabeta je začela sina.
Ivan je poskočio od radosti u majčinoj utrobi kad je čuo Marijin glas. “Kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, dijete je poskočilo u njezinoj utrobi. Elizabeta je bila ispunjena Duhom Svetim i povikala je jakim glasom: ‘Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! A odakle meni ovo, da mi dođe majka Gospodina mojega? Gle, čim je glas pozdrava tvoj došao do ušiju mojih, dijete u mojoj utrobi poskočilo je od radosti.'”
Ivan Krstitelj je jedini svetac, osim Majke Isusove, kako u svom rođenju, 24. lipnja, tako i u svojoj smrti mučeništvom.
Bio je najveći od proroka jer je uspio dodati Jaganjca Božjega koji uzima grijehe svijeta. Ivan Krstitelj započeo je svoje propovijedanje pod carem Tiberijem, 27.-28. godine poslije Krista, a jasna pozivnica koju je uputio narodu koji se okupljao da ga sluša bila je da pripremi put za doček Gospodina, da ispravi krivudave putove svojih života radikalnim obraćenjem srca (vidi Luka 3,4). Međutim, Krstitelj se nije ograničio na propovijedanje pokore i obraćenja, već je, prepoznavši Isusa kao “Jaganjca Božjega” koji je došao uzeti grijehe svijeta (Ivan 1,29), imao duboku poniznost pokazati Isusa kao pravog Božjeg Glasnika, povlačeći se kako bi Krist mogao rasti, biti slušan i praćen.
Ivan je Kristov Preteča svojim riječima i svojim životom.
Ovaj Prorok izazvao je veliko zanimanje kroz stoljeća, toliko da ga je Krist visoko cijenio, nazvavši ga “najvećim među rođenima od žena”.
On je posljednji prorok Staroga zavjeta i prvi apostol Isusa, jer je svjedočio za Njega još za života.
Evanđelje po sv. Luki kaže da je rođen u svećeničkoj obitelji; njegov otac Zaharija pripadao je Abijinoj klasi, a njegova majka Elizabeta bila je potomak Arona. Poštovali su sve zakone Gospodnje, ali nisu imali djece, jer je Elizabeta bila nerotkinja i stara.
O njegovom djetinjstvu i mladosti ne zna se ništa, ali kad je dosegao odgovarajuću dob, Ivan, svjestan svoje misije, povukao se kako bi vodio težak život u pustinji. Nosio je odjeću od devine kože i kožni pojas oko struka, a hranio se skakavcima i divljim medom. Svoju misiju započeo je oko Jordana, potičući na obraćenje i propovijedajući pokoru. Ljudi su hrlili iz cijele Judeje da ga slušaju; a Ivan, kao znak čišćenja od grijeha, uranjao je one koji su prihvatili njegovu riječ u vode Jordana.
Mnogi su počeli misliti da je on dugo očekivani Mesija, ali Ivan ih je uvjeravao da je samo Preteča: “Ja vas krstim vodom za obraćenje, ali onaj koji dolazi za mnom jači je od mene, ja nisam dostojan odriješiti mu remena na obući; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.”
Isus se također pojavio na Jordanu da bude kršten, a kad ga je Ivan vidio pred sobom, rekao je: “Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji uzima grijehe svijeta!” A Isusu: “Trebam ja biti kršten od tebe, a ti dolaziš k meni?” A Isus mu reče: “Pusti sada, jer tako nam dolikuje ispuniti svu pravednost.”
Tada ga je Ivan krstio i vidio Duha Svetoga kako silazi na njega u obliku goluba. Od tog trenutka, Ivan je povjerio svojim učenicima: “Sada je moja radost potpuna. On mora rasti, a ja se moram smanjivati.” Njegova misija je bila dovršena, jer je Isus započeo svoje propovijedanje.
Djelovao je neustrašivo, spreman osuditi nepravde, čak i kad je morao optužiti kralja Heroda Antipu za preljub, a upravo je ta optužba dovela do njegove smrti. Kralj Herod je poštovao Ivana i nije ga želio dati ubiti, ali, popustivši Herodijinim željama, dao ga je zatvoriti.
Jedne tragične večeri, dok je Herod bio domaćin banketa, Saloma, kći Herodijina, plesala je za goste, a Herod je mladoj ženi obećao sve što zatraži. Saloma, potaknuta od svoje majke, zatražila je “glavu Ivanovu”. Ivan Krstitelj je bio obezglavljen, a njegova glava donesena je na srebrnom pladnju djevojci, koja ju je dala svojoj majci.
Tako je, zbog slabosti kralja, pala glava velikog sveca, čiji se kult proširio diljem svijeta, i na Istoku i na Zapadu, a od Palestine nadalje, sagrađene su nebrojene crkve i krstionice posvećene njemu.
Nakon što je pokopan bez glave u Samariji u Sebasti, sagrađene su dvije crkve u njegovu čast, a kaže se da je njegov grob oskvrnjen od pogana koji su spalili njegovo tijelo i raspršili njegov pepeo.
Njegova glava bila je u Carigradu, ali kao i mnoge relikvije iz Križarskih ratova, kada se vodila utrka za donošenje svetih i važnih relikvija na Zapad, njegova glava se podijelila: jedna u Rimu u 12. stoljeću i druga u Amiensu u 13. stoljeću. Prema tradiciji Katoličke Crkve, glava se čuva bez donje čeljusti u crkvi San Silvestro in Capite u Rimu, dok se u katedrali San Lorenzo u Viterbu navodno nalazi Sveta brada.
Ivan Krstitelj posjedovao je mnoge velike karakteristike koje identificiraju njegovo svetost, kao rođak Isusov, preteča Kristov, posljednji od velikih proroka Izraelovih, prvi svjedok i apostol Isusov, krstitelj Kristov, mučenik židovskog zakona, itd.
Štovanje sv. Ivana brzo se proširilo kršćanskim svijetom, kako zbog njegovog uzora asketskog života tako i zbog primjera dosljedne postojanosti do smrti, a mnogi gradovi i crkve ponijeli su njegovo ime.
Paolo Botti
© Tutti i diritti riservati. Riproduzione consentita solo chiedendo permesso a info@amicidilazzaro.it
(non verrà concesso a siti con pubblicità/ads o per usi commerciali)
© All rights reserved. Reproduction allowed only with permission from info@amicidilazzaro.it
(it will not be granted to sites with advertising/ads or for commercial uses)
