in

U izvješću o zlostavljanjima u Nadbiskupiji München i Freising stoji

Joseph Ratzinger, suprotno onomu što je tvrdio u memorandumu sastavljenom kao odgovor stručnjacima, bio je nazočan sastanku Ordinarijata 15. siječnja 1980. kada se raspravljalo o svećeniku X. A tvrdi se da je kardinal Ratzinger angažirao ovog svećenika u pastoralnoj djelatnosti, iako je bio svjestan zlostavljanja koje je počinio, te bi time prikrio njegova seksualna zlostavljanja.

To ne odgovara istini, prema našim provjerama:
Joseph Ratzinger niti je bio svjestan da je svećenik X. zlostavljač, niti da je uključen u pastoralnu djelatnost.

L'articolo continua dopo questa richiesta di aiuto...
SOSTIENI GLI AMICI DI LAZZARO E QUESTO SITO.
Abbiamo davvero bisogno di te!
IBAN (BancoPosta intestato ad Amici di Lazzaro)
IT98P 07601 01000 0000 27608 157
PAYPAL Clicca qui (PayPal)
SATISPAY Clicca qui (Satispay)

Zapisnici pokazuju da na sastanku Ordinarijata 15. siječnja 1980. nije odlučeno da se svećenik X. angažira u pastoralnoj djelatnosti.

SOSTIENI QUESTO SITO. DONA ORA con PayPal, Bancomat o Carta di credito

   

Zapisnici također pokazuju kako na predmetnom sastanku nije bilo riječi o tome da je svećenik počinio seksualno zlostavljanje.

Isključivo je bilo riječ o smještaju mladog svećenika X. u München jer je ondje morao na terapiju. Ovom zahtjevu je udovoljeno. Tijekom sastanka nije naveden razlog terapije.

Stoga na sastanku nije odlučeno da se zlostavljač angažira u pastoralnom radu.

U izvješću o zlostavljanjima u Nadbiskupiji München i Freising stoji:
S obzirom na njegovu prisutnost na sastanku Ordinarijata 15. siječnja 1980., Benedikt XVI. bi se svjesno krivokletio – lagao bi.

Ovo zapravo nije istina:
Potvrda sadržana u memoarima Benedikta XVI. da nije sudjelovao na sastanku Ordinarijata 15. siječnja 1980. je doista netočna. Pa ipak, Benedikt XVI.

U sastavljanju memoara, Benediktu XVI. podrška je bila skupina suradnika. Činili su ju: odvjetnik dr. Carsten Brennecke (Köln) te suradnici za crkveno pravo prof. dr. Stefan Muckl (Rim), koji je po nalogu Benedikta XVI. pregledao dokumente; prof. dr. Helmuth Pree i dr. Stefan Korta. Suradnici su pozvani jer Benedikt XVI. nije mogao samostalno analizirati masu pitanja u kratkom roku i jer je odvjetničko društvo, zaduženo za vještačenje, postavljalo pitanja koja se odnose na kanonsko pravo, tako da je okvir u kanonskom pravu bio neophodan za odgovor. Samo je prof. Muckl smio pregledavati dokumente elektroničkim putem, ali nije smio pohranjivati, printati ​​ili fotokopirati nikakve dokumente. Nijedan drugi suradnik nije smio vidjeti dokumente. Nakon što je prof. Muckl pregledao digitalne dokumente (8 000 stranica) i analizirao ih, dr. Korta je izvršio daljnju obradu, koji je nehotice napravio grešku u transkripciji. Dr. Korta je zabunom primijetio da Joseph Ratzinger nije bio prisutan na sastanku Ordinarijata 15. siječnja 1980. Suradnici su propustili ovaj pogrešan upis izostanka koji se nije dogodio.

Oslonili su se na pogrešno umetnutu lažnu naznaku jer nisu izričito upitali Benedikta XVI. je li bio prisutan na tom sastanku. Umjesto toga, na temelju pogrešnog prijepisa zapisnika, pretpostavljeno je da Joseph Ratzinger nije bio prisutan. Benedikt XVI., zbog velike žurbe s kojom je u nekoliko dana morao provjeriti svoje pamćenje, s obzirom na vremenske granice koje su mu nametnuli stručnjaci, nije uočio pogrešku, ali je povjerovao navodnom prijepisu svoje odsutnosti.

Ovu grešku u transkripciji Benediktu XVI. ne možemo imputirati kao svjesnu lažnu izjavu ili „laž“.

Štoviše, ne bi imalo smisla da Benedikt namjerno zaniječe svoju prisutnost na sastanku: zapravo, zapisnik sa sastanka sadrži izjave Josepha Ratzingera. Stoga je bila očita prisutnost Josepha Ratzingera. Štoviše, 2010. nekoliko novinskih članaka izvješćuje – bez kasnijeg poricanja – o prisutnosti kardinala Ratzingera na sastanku. Slično, u životopisu Benedikta XVI. objavljenom 2020. stoji: „Kao biskup, tijekom sastanka Ordinarijata 1980., samo je pristao da dotični svećenik može doći u München na psihoterapiju“ (Peter SeewaldBenedikt XVI.Droemer Verlag 2020., str. 938).

U izvješću se tvrdi da:
Izvješće vještaka također tereti Benedikta XVI. za nedolično ponašanje u još tri slučaja. Zapravo, čak bi i u tim slučajevima znao da su svećenici zlostavljači.

To ne odgovara istini, prema našim provjerama, zapravo:
Ni u jednom od slučajeva analiziranih vještačenjem Joseph Ratzinger nije znao za počinjeno seksualno zlostavljanje ili sumnjao na seksualno zlostavljanje koje su počinili svećenici. Izvješće vještaka ne daje nikakve dokaze o suprotnom.

O slučaju svećenika X. o kojem se javno raspravljalo na sastanku Ordinarijata 1980. o smještaju koji će mu se dati za terapiju, isti stručnjak – na konferenciji za novinare 20. siječnja 2022. povodom izlaganja izvješća o zlostavljanju – naveo je kako nema dokaza da je Joseph Ratzinger bio svjestan toga. Na naknadno novinarsko pitanje jesu li vještaci uspjeli dokazati da je Joseph Ratzinger bio svjestan da je svećenik X. počinio seksualno zlostavljanje, vještak je jasno rekao da nema dokaza da je Joseph Ratzinger znao. Samo po subjektivnom mišljenju vještaka to bi bilo „vjerojatnije“.

Konferencija za novinare dostupna je na ovoj poveznici: 

Na minutaži 2:03:46 može se pronaći pitanje novinara: „Moje se pitanje također još uvijek odnosi na slučaj svećenika X. Može li odvjetnička tvrtka dokazati da je kardinal Ratzinger tada bio svjestan da je svećenik X. zlostavljač? Što ‘najvjerojatnije’ znači u ovom kontekstu?“ (…)

Stručnjak odgovara: „(…) Vjerojatnije znači da pretpostavljamo s većom vjerojatnošću. (…)“

Izvješće vještaka ne sadrži dokaze za tvrdnju o nedoličnom ponašanju ili zavjeri u bilo kakvom prikrivanju.

Kao nadbiskup, kardinal Ratzinger nije sudjelovao ni u kakvom prikrivanju djela zlostavljanja.

U izvješću se navodi da:
U svojim memoarima Benedikt XVI. je navodno umanjio čin egzibicionizma. Kao dokaz za ovu tvrdnju navodi se sljedeća naznaka sadržana u memoarima: „Župnik X. je zapažen kao egzibicionist, ali ne kao zlostavljač u pravom smislu“.

Ovo zapravo ne odgovara istini:
U svojim memoarima Benedikt XVI. nije minimizirao egzibicionističko ponašanje, već ga je izričito osudio. Fraza koja se koristi kao navodni dokaz minimiziranja egzibicionizma izvučena je iz konteksta.

U memoarima, naime, Benedikt XVI. s najvećom jasnoćom kaže da su zlostavljanja, uključujući egzibicionizam, „strašna“, „grešna“, „moralno prijekorna“ i „nepopravljiva“. U kanonskoj ocjeni događaja, koju smo mi suradnici umetnuli u memoare i iskazanu prema našoj prosudbi, postojala je samo želja da se podsjetimo da prema tada važećem kanonskom pravu egzibicionizam nije bio zločin u ograničenom smislu, jer mjerodavna kaznena norma u predmetu nije uključila u točku ponašanje te vrste.

Dakle, memoari Benedikta XVI. nisu minimizirali egzibicionizam, nego su ga jasno i eksplicitno osudili.

Ovu provjeru činjenica suradnici su izradili na njemačkom jeziku. U slučaju bilo kakvih jezičnih odstupanja tijekom prijevoda, njemačka verzija ima prednost.

Prof. dr. Stefan Muckl – Rim (Kanonsko pravo)
Prof. em. dr. dr. mag. Helmuth Pree – Sveučilište Ludwig-Maximilians u Münchenu (Kanonsko pravo)
Dr. Stefan Korta – Buchloe (Crkveno pravo)
Odvjetnik dr. Carsten Brennecke – Köln (Pravo na slobodu izražavanja)

SOSTIENI INIZIATIVE MISSIONARIE!
Con il tuo 5 per 1000 è semplice ed utilissimo.
Sul tuo 730, modello Unico, scrivi 97610280014

Jednostavna molitva – sveti Franjo Asiški

18 mitova o prostituciji