Blagdan Rođenja svetoga Ivana Krstitelja slavi se 24. lipnja, a ta tradicija seže još u vrijeme svetoga Augustina (354.–430.).
Datum je povezan s Isusovim rođenjem, koje se slavi 25. prosinca. Prema evanđeoskom izvještaju, naime, Ivan se rodio otprilike šest mjeseci prije Isusa. Zato se njegov blagdan slavi 24. lipnja.
Sveti Ivan Krstitelj zauzima jedinstveno mjesto u povijesti spasenja. On je Kristov Preteča, onaj koji je pozvan pripraviti put dolasku Gospodina i pozvati narod na obraćenje.
Njegov lik predstavlja prijelaznu točku između Staroga i Novoga zavjeta: on je posljednji od velikih proroka Izraela i, istodobno, prvi Kristov svjedok. Sam mu je Isus dao najviše svjedočanstvo, nazvavši ga „najvećim među rođenima od žene“.
O njegovu djetinjstvu i mladosti praktički ne znamo ništa. Evanđelje nam potom predstavlja Ivana u pustinji, gdje vodi strog i pokornički život. Njegovo je postojanje u cijelosti usmjereno prema poslanju koje mu je Bog povjerio.
Svoje je propovijedanje započeo za cara Tiberija, vjerojatno između 27. i 29. godine, u području Jordana. Njegova je riječ bila snažna i zahtjevna: pozivao je na obraćenje, pokoru i istinsku promjenu života.
Ivan je do kraja shvatio da njegovo poslanje nije privući ljude k sebi, nego ih dovesti Kristu. Kada je Isus započeo svoj javni život, Krstitelj ga je prepoznao kao očekivanoga Mesiju.
Ista vjernost koja ga je činila poniznim pred Kristom učinila ga je postojanim i hrabrim pred moćnicima. Ivan se nije ustručavao osuditi ponašanje kralja Heroda Antipe, koji je uzeo Herodijadu, ženu svoga brata. Zbog svoje iskrenosti bio je zatvoren i umro je kao mučenik.
Ivan Krstitelj jedini je svetac, osim Isusove Majke, čije Crkva slavi i rođenje i smrt, koja je nastupila mučeništvom. Njegovo je postojanje u cijelosti bilo usmjereno prema Kristu: pripraviti njegov dolazak, prepoznati ga, pokazati ga drugima i ostati mu vjeran sve do smrti.
Štovanje Krstitelja brzo se proširilo po cijelom kršćanskom svijetu, i na Istoku i na Zapadu. Počevši od Palestine, nastale su brojne crkve i krstionice posvećene njemu, a mnogi su gradovi ponijeli njegovo ime. Njegov lik postao je uzor strogoga života, hrabrosti u svjedočenju i vjernosti istini.
I predaja o njegovim relikvijama vrlo je drevna. Nakon mučeništva Ivan je pokopan bez glave u Sebasteu, u Samariji, gdje su podignute dvije njemu posvećene crkve. Prema predaji, grob je poslije bio oskvrnut, a tijelo spaljeno i njegov pepeo rasut.
Prema različitim predajama, glava Krstitelja čuvana je u Carigradu, a potom su neki njezini dijelovi dospjeli na Zapad. Jedan je dio navodno stigao u Rim u XII. stoljeću, a drugi u Amiens u XIII. stoljeću.
Prema predaji Katoličke Crkve, u Rimu se relikvija glave, bez donje čeljusti, čuva u crkvi San Silvestro in Capite, dok bi se u Katedrali svetoga Lovre u Viterbu čuvao Sveti Mento.
Sveti Ivan Krstitelj tako ostaje veliki Kristov Preteča: čovjek koji pripravlja put, naviješta dolazak Gospodina, prepoznaje ga i, s dubokom poniznošću, povlači se kako bi On rastao.
Paolo Botti
Sveti Ivan Krstitelj u Evanđeljima:
Rođenje Ivana Krstitelja
Luka 1,5-25; 1,39-45; 1,57-80
Ivan propovijeda obraćenje, pripravlja put Gospodinu i krsti Isusa na Jordanu
Matej 3,1-17 · Marko 1,1-11 · Luka 3,1-22 · Ivan 1,19-34
Ivan prepoznaje Isusa kao Jaganjca Božjega i svjedoči za njega pred svojim učenicima
Ivan 1,35-42; 3,22-36
Iz tamnice Ivan šalje svoje učenike da pitaju Isusa je li onaj koji ima doći
Matej 11,2-15 · Luka 7,18-30
Isus govori o Ivanovoj veličini i njegovu poslanju
Matej 11,7-19 · Luka 7,24-35
Mučeništvo Ivana Krstitelja
Matej 14,1-12 · Marko 6,14-29
© Tutti i diritti riservati. Riproduzione consentita solo chiedendo permesso a info@amicidilazzaro.it
(non verrà concesso a siti con pubblicità/ads o per usi commerciali)
© All rights reserved. Reproduction allowed only with permission from info@amicidilazzaro.it
(it will not be granted to sites with advertising/ads or for commercial uses)
