
Kako se đavao, u obliku Raspetoga, više puta ukazao bratu Rufinu i govorio mu da uzalud čini dobro jer nije među izabranima za vječni život. Sv. Franjo je to doznao Božjom objavom i pomogao bratu Rufinu da spozna svoju zabludu.
Brat Rufin, jedan od najuglednijih ljudi u Asizu i drug sv. Franje, čovjek velike svetosti, neko je vrijeme bio teško mučen i iskušavan u duši od đavla u vezi s predodređenjem. Zato je uvijek bio sjetan i tužan, jer mu je đavao stavljao u srce misao da je osuđen i da ne pripada broju onih koji su predodređeni za vječni život te da je stoga sve što čini u Redu uzaludno.
To je iskušenje trajalo mnogo dana. Iz srama brat Rufin nije o tome govorio sv. Franji; ipak, nije prestajao moliti ni vršiti svoje uobičajene pokore i uzdržavanja. Vidjevši to, neprijatelj je počeo dodavati žalost na žalost i, osim što ga je iznutra mučio, iskušavao ga je i izvana lažnim ukazanjima.
Jednom mu se ukazao u obliku Raspetoga i rekao mu:
„O brate Rufine, zašto se mučiš pokorom i molitvom kad nisi među predodređenima za vječni život? Vjeruj mi, znam koga sam izabrao i predodredio. Ne vjeruj sinu Petra Bernardonea ako ti kaže suprotno i nemoj ga ni pitati o tome, jer to ne zna ni on ni itko drugi, osim mene, koji sam Sin Božji. Zato mi bez sumnje vjeruj: ti pripadaš broju osuđenih. I sin Petra Bernardonea, tvoj otac, i njegov otac osuđeni su; a tko god slijedi Franju, obmanut je.“
Nakon što je izgovorio te riječi, brat Rufin toliko je bio obuzet tamom koju je donosio knez tame da je postupno izgubio svu vjeru i ljubav prema sv. Franji, kojega je prije toliko volio. Više se nije trudio razgovarati s njim o onome što mu se događalo. No ono što brat Rufin nije otkrio svetom ocu objavio je Duh Sveti.
Sv. Franjo, vidjevši u duhu veliku opasnost u kojoj se brat našao, poslao je brata Masea da ga pozove. Brat Rufin odgovorio mu je grubo: „Što ja imam s bratom Franjom?“
Tada mu brat Maseo, ispunjen božanskom mudrošću i prepoznavši đavolsku prijevaru, reče: „O brate Rufine, zar ne znaš da je brat Franjo poput anđela Božjega, koji je prosvijetlio mnoge duše na svijetu i po kojemu smo primili Božju milost? Zato želim da pod svaku cijenu pođeš k njemu, jer jasno vidim da te đavao obmanuo.“
Nakon tih riječi brat Rufin pođe i ode k sv. Franji.
Kad ga je ugledao kako dolazi izdaleka, sv. Franjo počeo je vikati: „O brate Rufine, jadniče, kome si povjerovao?“
Kad se brat Rufin približio, ispričao mu je do u tančine sve kušnje kojima ga je đavao podvrgnuo, i one unutarnje i one koje je doživio kroz ukazanja. Sv. Franjo jasno mu je pokazao da mu se ukazao đavao, a ne Krist, te da nipošto ne smije pristati na njegova nagovaranja.
Reče mu: „Kad ti đavao opet kaže: ‘Ti si osuđen’, odgovori mu: ‘Otvori usta; sad ću ti se posrati u njih.’“
To će biti znak da je riječ o đavlu, a ne o Kristu: kad mu tako odgovoriš, odmah će pobjeći.
Morao si prepoznati da je to đavao i po još jednoj pojedinosti: otvrdnuo ti je srce za svako dobro. To je upravo njegovo djelo. A Krist blagoslovljeni nikada ne otvrdnjuje srce vjernika; naprotiv, čini ga nježnijim, kako kaže po proroku: ‘Oduzet ću vam kameno srce i dat ću vam srce od mesa.’“
Tada je brat Rufin, vidjevši da sv. Franjo zna sve pojedinosti njegova iskušenja, bio duboko dirnut njegovim riječima. Počeo je obilno plakati, iskazivati štovanje sv. Franji i ponizno priznati svoju krivnju što mu je prešutio ono što je proživljavao.
Tako se utješio i ohrabrio opomenama svetoga oca te se duboko promijenio nabolje. Naposljetku mu sv. Franjo reče: „Idi, sine moj, ispovjedi se i ne odustaj od svoje uobičajene molitve. Znaj sa sigurnošću da će ti ovo iskušenje biti od velike koristi i utjehe, i uskoro ćeš se u to uvjeriti.“
Brat Rufin vratio se u svoju ćeliju u šumi i, dok se molio uz mnoge suze, gle, neprijatelj mu se ponovno ukazao u vanjskom obličju Krista. Reče mu: „O brate Rufine, nisam li ti rekao da ne vjeruješ sinu Petra Bernardonea i da se ne mučiš suzama i molitvama jer si osuđen? Kakva ti je korist od toga što se mučiš dok si živ, ako ćeš nakon smrti ionako biti osuđen?“
Brat Rufin odmah odgovori: „Otvori usta; sad ću ti se posrati u njih.“
Đavao je ogorčeno smjesta pobjegao, izazvavši takvu oluju i takvo pokretanje kamenja na gori Subasio da se dugo čula tutnjava stijena koje su se rušile prema dolini.
Udar stijena koje su se kotrljale jedna o drugu bio je tako silovit da su iz njih sijevale strašne vatrene iskre.
Na taj zastrašujući zvuk sv. Franjo i njegovi drugovi izašli su iz mjesta na kojem su se nalazili, silno začuđeni, da vide što se dogodilo. I danas se priča da se na tom mjestu može vidjeti taj veliki odron kamenja. Tada je brat Rufin jasno shvatio da ga je obmanuo đavao. Vratio se sv. Franji, ponovno se bacio na zemlju i priznao svoju krivnju. Sv. Franjo utješio ga je blagim riječima i poslao ga natrag u ćeliju, ispunjenog utjehom. Dok se brat Rufin pobožno molio, ukazao mu se Krist blagoslovljeni i božanskom ljubavlju zagrijao svu njegovu dušu. Reče mu: „Dobro si učinio, sine moj, što si povjerovao bratu Franji, jer onaj koji te ožalostio bio je đavao. A ja sam Krist, tvoj Učitelj. I da ti dam siguran dokaz, dajem ti ovaj znak: dokle god budeš živio, više nikada nećeš osjetiti ni žalost ni tugu.“
Nakon što je izgovorio te riječi, Krist se udaljio, ostavivši ga ispunjena tako velikom duhovnom radošću i slasti, i tako uzdignuta duha, da je danju i noću ostajao zadubljen i zanesen u Boga. Od toga je trenutka bio tako učvršćen u milosti i sigurnosti vlastitoga spasenja da je postao sasvim drugi čovjek. Danju i noću ostajao bi u molitvi, razmatrajući božanske stvari, da su mu drugi to dopuštali.
Zato je sv. Franjo za njega govorio da je Krist već za ovoga života proglasio brata Rufina svetim te da se, osim kad je bio pred njim, ne bi ustručavao nazvati ga svetim Rufinom, iako je još bio živ na zemlji.
Na hvalu Isusu Kristu i siromašnom Franji. Amen.
Izvor: Cvjetići sv. Franje, poglavlje XXIX, anonimno djelo iz XIV. stoljeća. Tekst je prerađen na suvremeni talijanski jezik prema tekstualnoj predaji izdanja Antonija Cesarija (1860.).

