
Gospodine, nauči nas da ne ljubimo (samo) sebe,
da ne ljubimo samo svoje,
da ne ljubimo samo one koje ljubimo.
Nauči nas misliti na druge,
ljubiti one koje nitko ne ljubi.
Gospodine, daj da patimo zbog patnje drugih.
Podari nam milost da shvatimo kako u svakom trenutku,
dok mi živimo odveć sretan život,
zaštićeni Tobom,
milijuni ljudskih bića,
koji su također Tvoja djeca i naša braća,
umiru od gladi, a da nisu zaslužili umrijeti od gladi,
umiru od hladnoće, a da nisu zaslužili umrijeti od hladnoće.
Gospodine, smiluj se svim siromasima svijeta.
Smiluj se oboljelima od lepre,
kojima si se tako često smiješio
dok si bio na ovoj zemlji;
smiluj se milijunima oboljelih od lepre,
koji prema Tvome milosrđu pružaju
šake bez prstiju,
ruke bez šaka…
I oprosti nam što smo ih,
zbog nerazumnog straha, napustili.
I ne dopusti više, Gospodine,
da sami živimo sretno.
Daj da osjetimo tjeskobu sveopće bijede
i izbavi nas od nas samih. Tako neka bude!
Raoul Follereau (1903.–1977.) bio je francuski novinar, književnik i filantrop, poznat po svojem zauzimanju za osobe oboljele od lepre.
Velik dio života posvetio je borbi protiv bolesti i marginalizacije oboljelih, promičući kampanje za podizanje svijesti i solidarnost.
Ostao je zapamćen kao simbol humanosti i socijalne pravde, zbog čega je dobio nadimak „apostol oboljelih od lepre”.

