Sveta Cecilija, koja je umrla u Rimu 22. studenoga 230., bila je rimska plemkinja koja je prešla na kršćanstvo te postala kršćanska djevica i mučenica. Njezin je kult veoma raširen jer je Cecilija zaštitnica glazbe, glazbenika i pjevača. Katolici i pravoslavci slave njezin spomendan 22. studenoga. Osim Blažene Djevice Marije, jedna je od samo sedam svetica koje se poimence spominju u Rimskom kanonu.
Prema predaji, Cecilija je bila zaručena za mladoga poganina Valerijana. U noći vjenčanja Cecilija je zaručniku otkrila da anđeo Božji čuva njezino djevičanstvo te ga pozvala na obraćenje. Valerijan je iste noći otišao na Apijevu cestu, gdje je, na trećoj milji, susreo svetoga papu Urbana. On je poučio Valerijana i krstio ga, a Valerijan se potom vratio kući i ugledao Ceciliju kako se moli, dok je anđeo, koji ju je oduvijek čuvao, bio uz nju.
Posumnjavši, zatražio je dokaz da je taj mladić doista anđeoske naravi. Tada je anđeo učinio da se pojave dva cvjetna vijenca i položio ih na glave obaju zaručnika. Postavši vjernikom, Valerijan se pomolio da i njegov brat Tiburcije primi istu milost, i tako je bilo. Braća su se, sada već obraćena, posvetila pokapanju žrtava progona. Bila su prijavljena (pokapanje kršćana bilo je zabranjeno), osuđena na odrubljivanje glave i pokopana u katakombama Pretekstata.
Nakon njihove smrti i sveta je Cecilija pozvana pred suca Almachija, koji je naredio njezinu smrt. Krvnici se nisu usudili izvršiti presudu javno pa su je pokušali ugušiti parom iz kupelji u njezinoj kući (calidarium), zagrijanoj na vrlo visoku temperaturu. No dogodilo se čudo: nakon dana i noći Ceciliju su pronašli još živu, obavijenu nebeskom rosom, znakom Božje zaštite.
Liktor (javni službenik u starom Rimu zadužen za pratnju i zaštitu magistrata koji su imali ovlast imperium, poput konzula i pretora), poslan da joj odrubi glavu, tri joj je puta udario po vratu, ali joj ga nije uspio prerezati. Unatoč rani, Cecilija je živjela još tri dana. Umiruća djevojka ostavila je papi Urbanu I., koji ju je došao posjetiti, svoju kuću u nasljedstvo, uz molbu da je pretvori u crkvu.
Godine 821., za pontifikata pape Paskala I., posvećena je crkva svetoj mučenici, a tijelo svete Cecilije, još uvijek netaknuto nakon petsto godina, preneseno je iz katakombi sv. Kalista (gdje se i danas može posjetiti kripta u kojoj je počivalo njezino tijelo) u crkvu, nekadašnji njezin dom, zajedno s tijelima mučenika Valerijana, Tiburcija i Maksima. Paskal I. odlučio je ondje položiti i tijelo svetoga Urbana.
Zlatna legenda pripovijeda da je papa Urban I., koji je obratio njezina supruga Valerijana i svjedočio njezinu mučeništvu, »pokopao Cecilijino tijelo među tijelima biskupa i posvetio njezinu kuću, pretvorivši je u crkvu, kao što ga je i zamolila«.
Godine 1599., tijekom obnove bazilike svete Cecilije u Trastevereu, kardinal Paolo Emilio Sfondrati dao je otvoriti sarkofag u kojem su se nalazile relikvije svetice.
Prema svjedočanstvima iz toga doba, tijelo je pronađeno u iznenađujuće prirodnom položaju, kao da Cecilija još spava, s glavom okrenutom na jednu stranu i ispruženim prstima u posebnom položaju. Iste je godine kipar Stefano Maderno izradio poznati mramorni kip koji prikazuje upravo položaj u kojem je, prema predaji, pronađeno tijelo mučenice. Djelo se i danas nalazi ispod glavnoga oltara bazilike.
Sveta Cecilija zaštitnica je glazbe jer se pripovijeda da je tijekom slavlja svoga vjenčanja, dok su svirali glazbeni instrumenti, Cecilija u srcu pjevala Bogu: »Cantantibus organis, Caecilia in corde suo soli Domino decantabat«, »Dok su svirali glazbeni instrumenti, Cecilija je u srcu pjevala samo Gospodinu« (događaj opisan u Muci svete Cecilije, drevnom prikazu njezina mučeništva).
Tijekom stoljeća ovaj se izraz tumačio kao izravna aluzija na glazbu. Zbog toga je Cecilija postala zaštitnica glazbenika, pjevača i instrumentalista.
Blagdan svete Cecilije slavi se 22. studenoga.
Paolo Botti
© Tutti i diritti riservati. Riproduzione consentita solo chiedendo permesso a info@amicidilazzaro.it
(non verrà concesso a siti con pubblicità/ads o per usi commerciali)
© All rights reserved. Reproduction allowed only with permission from info@amicidilazzaro.it
(it will not be granted to sites with advertising/ads or for commercial uses)

