in

Ima li pojam karme smisla za katolika?

Foto di Chris0223 da Pixabay

Pojam karme sam po sebi nije spojiv s kršćanstvom, jer je u osnovi povezan s naukom o reinkarnaciji, što je protivno kršćanskom shvaćanju (Hebrejima 9,27).

Karma bi bila neka vrsta spremišta naših djela, o kojem bi ovisio naš sljedeći život.
To je neka vrsta automatizma koji kažnjava ili nagrađuje na temelju počinjenih djela.

To niječe mnoga učenja kršćanstva:
– slobodu čovjeka da se obrati i u jednom trenutku popravi sve zlo iz prošlosti: s Bogom i ispovijedi čovjek postaje nov čovjek čak i nakon 90 godina grijeha, pa i teških grijeha.
– snagu Božje milosti koja traži i ljubi grešnika sve do kraja života
– traženje rješenja za zla svijeta i u ovom životu, iako se uzdamo u Raj.
– snagu molitve pred boli i zlom

Ipak, to ne znači da na neki način ne možemo trpjeti zbog grijeha koje počinimo.
“Svi se naime moramo pojaviti pred Kristovim sudištem da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.” (2 Kor 5,10)
Osim toga, Bog kažnjava (odgaja) djecu koju ljubi kako bi mogla postati pravedna (Hebrejima 12, 5-11).
1 Korinćanima 3, 11-15 pokazuje kako će na dan suda naša djela (postupci) biti procijenjena i naša duša očišćena…
Mi to nazivamo Čistilištem, pročišćenjem (odnosno očišćenjem).

U katoličkom kršćanstvu postoje dva učinka grijeha:
u vječnom životu i u zemaljskom životu.

Shvaćanje karme jest uvjerenje da se dobre stvari događaju dobrim ljudima, a loše stvari lošima; drugim riječima, „žanje se ono što se sije“. Nešto slično može se uočiti u Knjizi o Jobu.
Postoji još jedan negativan aspekt takvog shvaćanja života:
zbog karme bi čovjek bio sklon ne činiti zlo samo zato da ne bi snosio njegove posljedice. To uvelike ističe strah u našim postupcima.
U katoličanstvu smo pozvani ljubiti bezuvjetno, ne očekujući ništa zauzvrat. Štoviše, ljubiti još više neprijatelja, ljubiti onoga koji nas ne ljubi. Ne iz straha ili bojazni, nego kako bismo zahvalili i uzvratili beskrajnu ljubav koju smo primili od Isusa.

Sam Isus zanijekao je ideju karme u priči o slijepcu kojemu je vratio vid. Njegovi su ga učenici upitali: «Rabbi, tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji, da se rodio slijep?». A Isus je odgovorio: «Nije sagriješio ni on ni njegovi roditelji».

Prema katoličkom shvaćanju, ako živimo u situaciji boli ili patnje, ona nije posljedica našega grijeha niti negativne karme iz prošloga života.
Ponekad Bog dopušta zlo kako bi nam pomogao promijeniti se i poboljšati svoj život.
To je otajstvo za nevjernike.
Ali ako Bog ne bi postojao, On ne bi bio odgovoran za zlo.
Ako postoji, postoji i Raj, pa su stoga i bol i smrt ništa u usporedbi s budućnošću koja nas čeka.
Nemojmo dopustiti da nas vjera u karmu usporava; radije vjerujmo u Božju ljubav prema nama, čak i kada smo grešnici ili kada trpimo. I borimo se protiv zla dopuštajući da nam pomogne Bog-Ljubav, Isus, pravi Bog i pravi čovjek, koji je umro i uskrsnuo za naše grijehe i naše Spasenje.
Imamo samo jedan život. Nemojmo ga protratiti.

(Paolo Botti)
prijevod: Amici di Lazzaro

© Tutti i diritti riservati. Riproduzione consentita solo chiedendo permesso a info@amicidilazzaro.it
(non verrà concesso a siti con pubblicità/ads o per usi commerciali)

© All rights reserved. Reproduction allowed only with permission from info@amicidilazzaro.it
(it will not be granted to sites with advertising/ads or for commercial uses)

pexels-patricia-mccarty-1769691-scaled

Može li se vidjeti Boga?

Svjedočanstva žrtava prisilnog braka