Brak bi trebao biti slobodan izbor: susret između dvoje ljudi koji odlučuju dijeliti svoj život na temelju pristanka i uzajamnosti.
Prema prirodnom pravu, brak je trajna zajednica muškarca i žene, usmjerena prema njihovom uzajamnom dobru te rađanju i odgoju djece. Katolička Crkva priznaje tu prirodnu stvarnost i, među krštenima, uzdiže je na dostojanstvo sakramenta.
Međutim, kada je osoba prisiljena stupiti u brak s nekim koga nije sama izabrala, ta joj se sloboda uskraćuje. Prisilni brak je nepravda koju moderna društva moraju prepoznati, protiv nje se boriti i ukinuti je.
Za one kojima prijeti dogovoreni ili prisilni brak, strah može započeti mnogo ranije: strah od razočaranja obitelji, od toga da će biti odbačeni ili udaljeni, od prijetnji ili nasilja te od toga da neće moći sami izabrati svoju budućnost.
Tom se strahu često pridružuju osjećaji krivnje, srama i usamljenosti. Reći „ne“ može se činiti nemogućim kada pritisak dolazi od najbližih ljudi, onih od kojih bi se očekivala zaštita. Zbog toga mnogi ljudi ne govore o onome što proživljavaju i ne traže pomoć, bojeći se da im neće vjerovati ili da će dovesti u opasnost sebe ili članove svoje obitelji.
Svjedočanstva koja slijede upravo o tome govore: o strahu od gubitka vlastite slobode, ali i o hrabrosti da se potraži izlaz. (Preuzeta su s engleske internetske stranice navedene na dnu stranice)
Aishina priča
„Imala sam 15 godina i upravo sam trebala završiti svoje GCSE ispite kada sam shvatila da moj otac planira poslati me u inozemstvo kako bih se udala za svog starijeg rođaka. Tata je uvijek bio ljut i ponekad je tukao i mene i mamu. Mama nije željela da se udam tako mlada, ali bila je previše uplašena da mu kaže ne. Mislila sam da bi me tata mogao prevariti i natjerati da napustim zemlju, a zatim mi uzeti telefon kako ne bih mogla ni od koga zatražiti pomoć.“
Aisha je razgovarala s jednom nastavnicom u svojoj školi, koja je nazvala Jedinicu za prisilne brakove.
Jedinica za prisilne brakove surađivala je sa službama socijalne skrbi za djecu kako bi dobila Nalog za zaštitu od prisilnog braka, koji je uručen Aishinom ocu. Nalog je spriječio sklapanje prisilnog braka jer Aishin otac nije smio odvesti Aishu izvan zemlje niti je smio u njezino ime podnijeti zahtjev za putovnicu.
Aisha se bojala ostati kod kuće pa joj je privremeno osiguran zaštićeni smještaj u udomiteljskoj obitelji. Aishina majka surađivala je sa službama socijalne skrbi za djecu i dobila podršku kako bi se udaljila od djevojčina oca.
Aisha sada sigurno živi sa svojom majkom i mlađom braćom i sestrama te je uspjela završiti svoje GCSE ispite (srednju školu).
Syedova priča
„Imao sam 25 godina kada su me roditelji odveli u Pakistan na obiteljsko vjenčanje. Kada sam stigao tamo, otkrio sam da sam ja osoba koja se treba vjenčati. Nisam to želio, ali moja je majka imala mnogo zdravstvenih problema i svi su govorili da je svojim odbijanjem činim bolesnom. Nakon nekoliko dana odbijanja konačno sam odustao i podvrgnuo se volji svoje obitelji. Kada sam se vratio u Ujedinjeno Kraljevstvo, jednostavno sam pokušao to zaboraviti i nastaviti sa svojim životom. Zatim je obitelj moje supruge počela vršiti pritisak na mene da podnesem zahtjev za vizu kako bi ona mogla doći u Ujedinjeno Kraljevstvo. Zvali su me i prijetili mi.“
Syed je što je prije moguće nazvao Jedinicu za prisilne brakove, a Jedinica mu je mogla objasniti kako mu može pomoći jer je bio „nevoljni“ mladoženja, odnosno zapravo se jasno protivio tom braku.
Khadijina priča
„Često sam kod kuće stvarala probleme zbog šminkanja ili zato što sam željela ostati vani do kasno s prijateljima. Moja majka nije bila zadovoljna zbog toga i često smo se svađale. Kada sam imala 19 godina, rekla mi je da idemo na odmor posjetiti moju baku u Somaliji. Kada sam stigla tamo, majka me ostavila u internatu i rekla mi da moram ostati tamo dok ne naučim biti dobra somalijska kći. Uzela mi je putovnicu i ostavila me tamo. Škola je bila stvarno grozna. Tukli su nas i govorili mi da se, ako želim otići, moram udati za jednog od čuvara.“
Khadija je skrivala tajni telefon. Ispričala je svom dečku što joj se dogodilo, a on je nazvao Jedinicu za prisilne brakove.
Jedinica za prisilne brakove surađivala je s policijom u Ujedinjenom Kraljevstvu kako bi dobila Nalog za zaštitu od prisilnog braka, kojim je Khadijinoj majci naloženo da Khadiji vrati putovnicu, omogući joj da napusti školu i rezervira njezin povratni let u Ujedinjeno Kraljevstvo. Jedinica za prisilne brakove pomogla je Khadiji pronaći kratkoročni zaštićeni smještaj kada se vratila u Ujedinjeno Kraljevstvo.
Trenutačno živi u skloništu i prima podršku specijaliziranih stručnjaka kako bi ponovno izgradila svoj život neovisno o svojoj obitelji.
Mandeepova priča
„Sinoć sam čula roditelje kako razgovaraju o našem putovanju u Indiju ovog ljeta i o njihovom planu da se moj brat Mandeep vjenča dok budemo tamo. Mama je rekla da postaju prestari da bi se brinuli o njemu i da bi za njega bilo bolje da ima ženu koja bi se brinula o njemu. Mandeep ima teške intelektualne teškoće i ovisi o mami i tati čak i za najosnovnije stvari. Zaista ne vjerujem da razumije išta od onoga što će mu se dogoditi.“
Mandeepova sestra kontaktirala je Jedinicu za prisilne brakove kako bi izrazila svoju zabrinutost zbog situacije svog brata i njegove sposobnosti da razumije ono što će mu se dogoditi.
Jedinica za prisilne brakove podnijela je prijavu lokalnom timu socijalne skrbi za odrasle, objasnivši situaciju i upitavši može li se za Mandeepa provesti Procjena mentalne sposobnosti, uz jamstvo anonimnosti izvora informacija.
Mandeep je već primao podršku tima za intelektualne teškoće, ali oni nisu bili svjesni predstojećeg braka. Procjenom je utvrđeno da nije imao sposobnost dati pristanak na spolne odnose i brak.
Po savjetu Jedinice za prisilne brakove uveden je plan zaštite, uključujući Nalog za zaštitu od prisilnog braka. Tim za intelektualne teškoće potom je surađivao s obitelji kako bi Mandeepu objasnio rizik od braka i istražio druge mogućnosti za njegove dugoročne potrebe.
Prijevod izradila udruga Amici di Lazzaro
© Tutti i diritti riservati. Riproduzione consentita solo chiedendo permesso a info@amicidilazzaro.it
(non verrà concesso a siti con pubblicità/ads o per usi commerciali)
© All rights reserved. Reproduction allowed only with permission from info@amicidilazzaro.it
(it will not be granted to sites with advertising/ads or for commercial uses)
From Forced marriage – GOV.UK (www.gov.uk) (Open Government Licence)
