Iz „Cvjetića svetoga Franje“, osmo poglavlje
Jednom je prigodom sveti Franjo išao iz Perugie u Svetu Mariju Anđeosku s bratom Leonom, usred zime. Silna ga je hladnoća veoma mučila. Pozvao je brata Leona, koji je išao ispred njega, i rekao mu:
„Brate Leone, premda Manja braća u svakoj zemlji daju velik primjer svetosti i dobrog izgrađivanja, ipak brižljivo zapiši i zapamti da se u tome ne nalazi savršena radost.“
I dok su išli dalje, sveti Franjo ga je drugi put pozvao:
„O brate Leone, premda bi Manji brat rasvijetlio slijepe i izliječio uzete, izagnao zloduhe, vratio sluh gluhima i hod hromima, govor nijemima i, što je još veća stvar, uskrsnuo mrtvaca koji je već četiri dana mrtav; zapiši da se u tome ne nalazi savršena radost.“
Idući još malo dalje, sveti Franjo glasno povika:
„O brate Leone, kada bi Manji brat znao sve jezike i sve znanosti i sva Pisma, tako da bi mogao prorokovati i otkrivati ne samo buduće stvari nego i tajne savjesti i ljudskih srdaca; zapiši da se u tome ne nalazi savršena radost.“
Nakon što su još malo išli, sveti Franjo ponovno glasno reče:
„O brate Leone, jaganjče Božji, premda bi Manji brat govorio anđeoskim jezikom i poznavao putanje zvijezda i moći trava; premda bi mu bili otkriveni svi blaga zemlje i poznavao bi svojstva ptica i riba i svih životinja, kamenja i voda; zapiši da se u tome ne nalazi savršena radost.“
I nakon još jednog dijela puta, sveti Franjo ponovno glasno pozva:
„O brate Leone, premda bi Manji brat tako dobro propovijedao da bi sve nevjernike obratio na vjeru u Krista; zapiši da ni u tome nema savršene radosti.“
Nakon što je ovako govorio gotovo dvije milje, brat Leon ga je s velikim divljenjem upitao:
„Oče, molim te za ljubav Božju, reci mi gdje se nalazi savršena radost.“
A sveti Franjo mu odgovori:
„Kada budemo kod Svete Marije Anđeoske, tako mokri od kiše, promrzli od hladnoće, uprljani blatom i izmučeni glađu; kada pokucamo na vrata samostana, a vratar izađe ljutit i kaže: ‘Tko ste vi?’; a mi odgovorimo: ‘Mi smo dvojica vaše braće’; a on kaže: ‘Ne govorite istinu, nego ste dvojica nitkova koji varate svijet i kradete milostinju siromaha. Odlazite!’; i ne otvori nam, nego nas ostavi vani na snijegu i kiši, na hladnoći i gladi sve do noći.
Ako tada budemo strpljivo podnosili toliku uvredu, toliku okrutnost i tolika odbijanja, bez uznemiravanja i bez mrmljanja protiv njega; ako ponizno pomislimo da nas taj vratar doista poznaje i da Bog po njemu govori protiv nas; o brate Leone, zapiši da je ovdje savršena radost.“
„A ako bismo i dalje ustrajali kucajući, a on izašao uznemiren i kao dosadnim nitkovima nas istjerao pogrdama i pljuskama govoreći: ‘Odlazite odavde, najgori mali lopovi! Idite u bolnicu, jer ovdje nećete ni jesti ni prenoćiti’; ako bismo to strpljivo podnijeli, s radošću i dobrom ljubavlju; o brate Leone, zapiši da je i tada savršena radost.
A ako bismo, prisiljeni glađu, hladnoćom i noći, još više kucali, dozivali i za ljubav Božju s velikim suzama molili da nam otvori i primi nas unutra; a on, još više razgnjevljen, kaže: ‘Ovi su dosadni nitkovi! Dobit će ono što zaslužuju!’; te izađe s kvrgavim štapom, zgrabi nas za kapuljaču, baci na zemlju, uvalja u snijeg i udara nas tim štapom iz sve snage;
ako sve to budemo strpljivo i radosno podnosili, misleći na muke blaženoga Krista koje moramo trpjeti iz ljubavi prema njemu; o brate Leone, zapiši da je ovdje i upravo u tome savršena radost.“
„Zato poslušaj zaključak, brate Leone.
Iznad svih milosti i darova Duha Svetoga koje Krist daje svojim prijateljima jest dar da čovjek pobijedi samoga sebe i da dragovoljno, iz ljubavi prema Kristu, podnosi boli, uvrede, sramoćenja i nevolje.
Jer svim drugim Božjim darovima ne možemo se hvaliti, zato što nisu naši nego Božji. Zato Apostol kaže:
‘Što imaš a da nisi primio od Boga? A ako si primio, zašto se hvališ kao da nisi primio?’
Ali križem nevolje i patnje možemo se hvaliti, jer Apostol kaže:
‘Ja se ne želim ničim hvaliti osim križem Gospodina našega Isusa Krista.’“
Na hvalu Isusa Krista i siromaška Franje. Amen.
Sveti Franjo Asiški
