Gianna Beretta rođena je u Magenti (Milano) 4. listopada 1922. Kao mlada spremno je prihvatila dar vjere i jasno kršćansko obrazovanje koje je dobila od svojih izvrsnih roditelja. Zbog toga je život doživjela kao predivan Božji dar, snažno vjerovala u Providnost i bila uvjerena u nužnost i učinkovitost molitve.
Marljivo se posvetila studiju tijekom srednjoškolskog i sveučilišnog školovanja, primjenjujući svoju vjeru velikodušnom apostolskom službom među mladima Katoličke akcije i karitativnim radom među starijima i potrebitima kao članica Družbe sv. Vinka Paulskoga. Nakon što je 1949. diplomirala medicinu i kirurgiju na Sveučilištu u Paviji, 1950. otvorila je medicinsku kliniku u Meseru (blizu Magente). Specijalizirala je pedijatriju na Sveučilištu u Milanu 1952. i nakon toga posebnu pozornost posvetila majkama, bebama, starci, i siromašni.
Dok je radila na polju medicine – koju je smatrala “misijom” i prakticirala kao takvu – povećala je svoje velikodušno služenje Katoličkoj akciji, osobito među “vrlo mladima”. Usporedno, svoju radost života i ljubav prema stvaranju iskazivala je kroz skijanje i planinarenje. Svojom molitvom i molitvama drugih promišljala je o svom pozivu koji je također smatrala darom Božjim. Odabravši bračni poziv, prigrlila ga je s potpunim oduševljenjem i posve se posvetila “formiranju istinske kršćanske obitelji”.
Zaručila se s Pietrom Mollom i zračila je radošću i srećom tijekom njihovih zaruka, za što je zahvaljivala i slavila Gospodina. Vjenčali su se 24. rujna 1955. u bazilici svetog Martina u Magenti, a ona je postala sretna supruga. U studenom 1956., na svoju veliku radost, postala je majka Pierluigija; u prosincu 1957. Mariolina; a u srpnju 1959. Laure. Jednostavnošću i ravnotežom uskladila je zahtjeve majke, supruge, liječnika i svoju strast za životom.
U rujnu 1961., pred kraj drugog mjeseca trudnoće, bila je dirnuta patnjom i otajstvom boli. Dobila je fibrom u maternici. Prije potrebnog kirurškog zahvata, svjesna rizika koji nosi daljnja trudnoća, zamolila je kirurga da spasi život djeteta koje je nosila te se povjerila molitvi i Providnosti. Život je spašen, za što je zahvalila Gospodinu. Preostalih sedam mjeseci do rođenja djeteta provela je u neusporedivoj snazi duha i nepopustljivoj predanosti svojim zadaćama majke i liječnika. Brinula se da bi se dijete u njezinoj utrobi moglo roditi u bolovima i molila je Boga da to spriječi.
Nekoliko dana prije rođenja djeteta, iako kao i uvijek s povjerenjem u Providnost, bila je spremna dati svoj život da spasi život svoga djeteta: “Ako se morate odlučiti između mene i djeteta, ne oklijevajte: odaberite dijete – ja inzistiraj na tome.Spasi ga.” Ujutro 21. travnja 1962. rođena je Gianna Emanuela. Unatoč svim naporima i liječenju da se obje spase, ujutro 28. travnja, u neizrecivoj boli i nakon opetovanih uzvika “Isuse, volim te. Isuse, volim te”, majka je umrla. Imala je 39 godina. Njezin sprovod bio je prilika duboke tuge, vjere i molitve. Sluga Božji počiva na groblju u Meseru (4 km od Magente).
„Svjesno žrtvovanje“ bila je fraza kojom je papa Pavao VI. definirao čin blažene Gianne, prisjećajući je se na nedjeljnom anđelu Gospodnjem 23. rujna 1973., kao: „Mlada majka iz milanske biskupije koja je, dajući joj život, kćer, žrtvovala vlastitu, uz svjesno žrtvovanje.” Sveti Otac ovim riječima jasno govori o Kristu na Kalvariji iu Euharistiji.
Izvor: www.vatican.va
Papa Ivan Pavao II proglasio ju je blaženom 24. travnja 1994., a svetom 16. svibnja 2004. Sjećamo se 28. travnja.
