in

Majka Terezija iz Kalkute o čistoći i vjernosti

512px-Kay_Kelly_of_Liverpool__Mother_Teresa_in_1980_cropped
Noble36, CC0, putem Wikimedia Commonsa

Da bismo postale istinski posvećene žene, moramo se sve dublje zaljubljivati u Isusa. Ljubimo ga svim svojim sposobnostima, tijelom i duhom. Neka se ne kaže da neka žena u svijetu ljubi svojega muža više nego što mi ljubimo Isusa. To je naše pravo i naša povlastica jer smo, kao žene, stvorene da ljubimo i budemo ljubljene.

Što je neka duša dublje osvojena ljubavlju, to se više poistovjećuje s cijelim čovječanstvom, jer je ljubav vodi u svaku patnju, gdje god ima duša koje treba spasiti. Kao misionarke i posvećene žene, ljubav moramo staviti na prvo mjesto u svojem životu. Naši zavjeti, naš apostolat i naš zajednički život plod su našega sjedinjenja s Isusom u ljubavi.

Zavjet

Zavjet čistoće nije tek popis zabrana: on je ljubav… To je davanje i primanje: ja se darujem Bogu i primam Boga. Bog postaje moj, a ja postajem njegova. Zato se zavjetom čistoće potpuno posvećujem njemu.

Vjernost

U Rimu mi je jedna žena ispričala svoju priču. Na dan kad je nakon vjenčanja izašla iz crkve, zaljubila se u drugoga muškarca. Dvadeset šest godina živjela je s tom ljubavlju, za toga čovjeka.

„Ali dala sam riječ tom čovjeku [svojemu mužu] i, da bih ostala vjerna Bogu i čovjeku kojemu sam dala riječ, morala sam drugomu muškarcu reći »ne«. Svaki je dan bio prava kalvarija. Svaki put kad dođe u Rim: »ne«, premda ne osjećam nikakvu ljubav prema čovjeku za kojega sam se udala.”

Ta je žena rekla: „Smrt, da; grijeh, ne.” Dvadeset pet [godina] pomnoženo s tristo šezdeset pet [dana] i sa šezdeset minuta!

Sada govorim o kršćanki. Danas ljubi svojega muža nepodijeljenom ljubavlju. Zavjete sam položila Bogu i samo me smrt može od njega rastaviti. To je čistoća.

Čistoća

Zavjetom čistoće odričem se bračnoga stanja, vlastitoga doma i osnivanja obitelji, iz ljubavi prema Bogu. Mi katolici to lako razumijemo, ali nekatolici ne mogu shvatiti kako žena može živjeti neudana. U njihovim je očima to nešto duboko neprirodno, a ipak se tome dive, ne shvaćajući što nas potiče da se odreknemo prava koje nam pripada.

Zavjetom čistoće ne odričem se samo bračnoga života nego Bogu posvećujem i slobodno raspolaganje svojim unutarnjim i vanjskim činima, svojim osjećajima. Ne mogu mirne savjesti ljubiti neko stvorenje ljubavlju kojom žena ljubi muškarca. Više nemam pravo nijednom drugom stvorenju iskazivati onu ljubav koja pripada Bogu…

Sloboda

Ljudi koji žive u svijetu misle da nas zavjet čistoće čini neljudskima, da nas pretvara u kamena bića bez osjećaja. Svaka od nas može posvjedočiti da nije tako.

Upravo nam zavjet čistoće daje slobodu da ljubimo sve, umjesto da postanemo majke troje ili četvero djece. Udana žena može ljubiti samo jednoga muškarca; mi možemo ljubiti cijeli svijet u Bogu.

Zavjet čistoće ne osiromašuje nas: omogućuje nam da živimo punim životom ako ga vjerno obdržavamo, a ne smatramo ga samo skupom zabrana.

Zavjet čistoće nije tek popis zabrana: on je ljubav. Zato svakoga možemo pogledati u oči i reći: „Volim sve.”

U našim Konstitucijama čitamo da jedni druge moramo ljubiti žarkom ljubavlju. To možemo jer ljubimo Boga.

To je davanje i primanje: ja se darujem Bogu i primam Boga. Bog postaje moj, a ja postajem njegova. Zato se zavjetom čistoće potpuno posvećujem njemu.

A kad se spustimo na to da popuštamo nečistim mislima, odbacujemo dragocjeno kamenje da bismo skupljali blato. U svojem duhovnom životu posjedujemo Boga, Svemogućega i beskrajno velikoga, a ipak se spuštamo do stvorenja.

Nezamislivo je da se udaljavamo od Svemogućega Boga kako bismo se bavili nekim stvorenjem, ma koliko ono bilo dobro (odnosi se na čistoću). To je kao kad malo dijete, umjesto da izabere slatkiše, okrene se i počne jesti žbuku sa zida ili čak blato.

Moramo se iskreno zagledati u sebe jer je u svakoj od nas prisutna želja da se spustimo do tog „blata”; no neke joj popuštaju, dok se druge od nje udaljuju.

Majka Terezija iz Kalkute

Sveta Terezija iz Kalkute (1910.–1997.) posvetila je svoj život ljubavi prema Isusu služeći najsiromašnijima i najranjivijima. Osnovala je Misionarke ljubavi, redovničku družbu koja danas djeluje diljem svijeta, a čije članice prihvaćaju život u siromaštvu i posvećuju se skrbi za najpotrebitije na mjestima na kojima djeluju. Svojim je svjedočanstvom pokazala da su prava čistoća i vjernost ukorijenjene u nepodijeljenoj ljubavi prema Bogu, koja se očituje u nesebičnoj ljubavi i služenju svakom čovjeku. Njezin se liturgijski spomendan slavi 5. rujna.

Moja današnja pjesma (Sveta Terezija)

people-2589047_1280

Obmana o obiteljskim konstelacijama