Sveto platno (Torinsko platno) je pravokutna lanena tkanina dimenzija otprilike 4,41 m x 1,13 m, tkana u uzorku riblje kosti, na kojoj se nalazi prednja i stražnja slika raspetog i mučenog čovjeka koji ima tragove i rane slične onima koje je pretrpio Isus iz Nazareta. Čuva se u Torinu (Italija) u katedrali.
Oko slike nalaze se dvije crne linije i nekoliko popravaka i tragova uzrokovanih požarom u Chambéryju u Francuskoj gdje se čuvalo 1532. godine.
Sveto platno se obično povezuje s tkaninom za koju se vjeruje da je korištena kao pokrov za omotavanje Isusovog tijela. Unatoč brojnim dosadašnjim istraživanjima, još uvijek ne postoji jednoglasan konsenzus o autentičnosti Svetog platna niti o objašnjenju nastanka slike prisutne na njemu, koja vjerno predstavlja uskrsnuće opisano u Evanđeljima.
Na Svetom platnu je vidljiva slika čovjeka čije je stanje smrti prepoznatljivo, ali i uzrok smrti: raspeće.
Slika predstavlja određene poteškoće u čitanju zbog inverzije svijetlo-tamnih tonova sličnih onima na fotografskom negativu, međutim, neke karakteristike se mogu razaznati poput ukočenosti tijela i odsutnosti bilo kakvog znaka truljenja, a postoje i vrlo brojni znakovi bičevanja na tijelu i modrice na ramenima uzrokovane nošenjem križa.
Jasno se vide tragovi čavala na rukama i nogama, kao i brojne ubodne rane na vlasištu i velika rana na lijevoj strani (na Svetom platnu, dakle na desnoj strani zamotanog čovjeka).
Sveto platno prikazuje sve događaje koji su prethodili raspeću: bičevanje, udarci u lice, tragovi krune od trnja na glavi, korištenje čavala za raspeće, rane na rukama i nogama i, konačno, rane uzrokovane lakim kopljem koje je zadao jedan od vojnika.
Njegove noge nisu bile slomljene, u skladu s proročanstvom zabilježenim u Izlasku 12:46 i citiranim u Ivanu 19:36: “Jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: ‘Nijedna mu se kost neće slomiti.'”
Na Svetom platnu uočavaju se dvije vrste krvavih mrlja, identificiranih kao ljudska krv grupe AB, koje se razlikuju prema trenutku u kojem je krv izašla iz tijela, i prije i poslije smrti (krv leševa).
Katolička crkva ne priznaje Sveto platno kao čudotvorno, ali dopušta njegov kult kao relikvije ili ikone Isusove muke.
Ivan Pavao II.:
„Budući da se ne radi o pitanju vjere, Crkva nema posebnu kompetenciju odlučivati o tim pitanjima. Ona povjerava znanstvenicima zadatak da nastave istraživati kako bi pronašli odgovarajuće odgovore na pitanja povezana s ovim platnom koje je, prema predaji, obavijalo tijelo našeg Otkupitelja kada je skinut s križa.
Ono što je za vjernika najvažnije jest da je platno ogledalo Evanđelja. Doista, ako se razmišlja o Svetom platnu, ne može se zanemariti razmatranje da slika prisutna na njemu ima tako dubok odnos s onim što Evanđelja govore o muci i smrti Isusovoj da se svaki osjetljivi čovjek osjeća iznutra dirnutim i ganutim u njegovom.”
