in

Utjelovljenje (sveta Gemma Galgani)

Ujutro 25. ožujka anđeo čuvar joj kaže (svetoj Gemmi Galgani): 

Nisam znala što da mislim; začudila sam se kad sam čula te riječi. „Kćeri“, nastavio je, „ja sam tvoj čuvar, poslan od Boga; dolazim da ti objasnim otajstvo, veće od svih drugih otajstava.“
Moje se čuđenje još više povećalo, još uvijek nisam razumjela… Moj je anđeo to primijetio i rekao mi: „Sjećaš li se što sam ti obećao prije dvanaest dana?“ Razmislila sam i ubrzo se dosjetila. „Znaj, kćeri moja, da ću ti govoriti o Presvetoj Mariji, o djevojci tako poniznoj pred svijetom, a neizmjerno velikoj pred Bogom; govorit ću ti o najljepšoj i najsvetijoj od svih stvorenja; o ljubljenoj kćeri Svevišnjega, o onoj koja je bila predodređena za neusporedivo dostojanstvo Majke Božje.“

… Već je bila duboka noć, a Presveta Marija bila je sama u svojoj sobi: molila je, sva zanijeta Bogom. Odjednom se ta skromna soba obasja velikom svjetlošću, a arkanđeo, poprimivši ljudski lik i okružen beskrajnim mnoštvom anđela, pristupi Mariji, pun poštovanja, a ujedno veličanstven. Pokloni joj se kao Gospi, nasmiješi joj se kao navjestitelj radosne vijesti i blagim joj riječima reče: „Zdravo, Marijo, Gospodin je s tobom. Blagoslovljena si ti među ženama.“ O, lijepog li, velikog i uzvišenog pozdrava, kakav se nikad prije nije čuo na zemlji niti će se ikada čuti!

… „Čim je nebeski arkanđeo izgovorio ove riječi, zašutio je, kao da čeka njezin znak kako bi objasnio svoje božansko poslanje. Marija se, međutim, uznemirila kad je čula taj iznenađujući pozdrav; šutjela je i razmišljala. Ali možda misliš, kćeri moja, da nebeski anđeli nikada nisu silazili k Mariji? Ona je svakoga časa uživala u njihovim posjetima i njihovim slatkim razgovorima… Nije u svom umu nastojala proniknuti u tajanstveni smisao, već se uznemirila jer se smatrala nedostojnom anđeoskoga pozdrava. Ah, kćeri moja“, ponavljao mi je, „da je Marija znala koliko se njezina poniznost svidjela Gospodinu, ne bi se smatrala nedostojnom anđeoskoga poštovanja. „Kako to“, govorila je u sebi, „da me Božji anđeo naziva punom milosti, kad sebe smatram nedostojnom svake Božje milosti? Kako to“, razmišljala je Marija u sebi, „da me anđeo iz raja naziva blagoslovljenom među ženama, kad sam među ženama najbeznačajnija, najniža i najprezrenija? Kakvo se to otajstvo krije pod velom tako uzvišenoga pozdrava?…“

„Na anđelov pozdrav Marija nije ništa odgovorila; tada joj Gabrijel, da odagna njezin strah, ponovi: „Ne boj se, Marijo, ti si jedina koja je našla milost pred Svevišnjim. Od ovoga ćeš trenutka začeti u svojoj utrobi sina, nadjenut ćeš mu ime Isus, i svi će ga zvati Sinom Svevišnjega: dat će mu se prijestolje Davidovo, kraljevat će dovijeka i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“ Tim uzvišenim riječima arkanđeo je Mariji u cijelosti objasnio svoje poslanje…

„Anđeo je već objavio Djevici tajnu velikoga poslanja, naime da će postati Majka Sina Svevišnjega. Ali ona se obrati anđelu i reče mu: „Kako će se to dogoditi, a da pritom sačuvam neokaljanu svoju djevičansku čistoću?“ (Već je bilo prorečeno u proroštvu proroka Izaije da se Krist ima roditi od djevičanske majke)… Znaj, rekao mi je tada moj anđeo, „da je Presveta Marija, na dotad nečuven način, još od najranije mladosti posvetila svoj djevičanski cvijet nebeskom Zaručniku čistih duša, i premda nije bila podložna osjećaju buntovne požude, ipak nije propustila čuvati svoje ljiljane među trnjem pokore.“

„Razmisli“, govorio mi je, „kako je Presveta Marija šutjela o svemu što se odnosilo na veliko otajstvo; progovorila je i zabrinula se tek kad je čula da se govori o njezinoj neokaljanoj čistoći, pa je usrdno upitala Božjega anđela… Jesi li sada shvatila, kćeri, koliko je Marija ljubila tu lijepu, anđeosku i nebesku krepost? A što misliš, tko ju je više ljubio? Isus ili Marija? Zacijelo Isus, koji nikada ne bi izabrao majku da nije bila čista i neokaljana Djevica.“

Anđeo Gabrijel odgovori: „Marijo, Duh Sveti sići će na te, sila Svevišnjega osjenit će te; zato će onaj koji se rodi od tebe biti svet, pravi Sin Božji. Ujedno te obavještavam da je Elizabeta, tvoja rođakinja, u svojoj starosti začela sina, i već je u šestom mjesecu ona koju su zvali nerotkinjom, jer znaj da Bogu ništa nije nemoguće.“ Anđeo Gabrijel nastavi govoriti Presvetoj Mariji ovim riječima: „Ne boj se i utješi se, blagoslovljena Djevice: božanski Duh sići će i učiniti plodnom tvoju neokaljanu utrobu. Svemoguća sila Svevišnjega u tebi će izvesti novo čudo koje će ti, čuvajući pritom čast djevičanstva, podariti radost majčinstva. Sveti koji ćeš začeti u svojoj utrobi bit će Sin Božji.“ Tim je riječima arkanđeo Gabrijel otkrio tajnu, razjasnio otajstvo i umirio Mariju.

„Sve je sada bilo jasno, nedostajala je samo Marijina posljednja riječ da Djevica postane Majkom Božjom. Božanski Logos, rođen od Oca u slavi svetih, nije trebao imati oca na zemlji, kao što ni na nebu nije imao majke. A Marija, izabrana da bude majka Jedinorođenoga Sina božanskoga Oca, postala je jedinorođena kći samoga Oca. Budući da je ona od svoje djevičanske biti trebala podariti ljudsko tijelo božanskom Logosu, uzdignuta je na neizrecivo dostojanstvo Majke Sina Božjega. Budući da je Marija bila ona na koju će sići Duh Sveti i koja će, osjenjena njegovom svemogućom silom, postati djevičanskom majkom Sina Božjega, uzdignuta je na uzvišenu čast Zaručnice Duha Svetoga.“

„Kad je tajna bila objašnjena i Djevica potpuno umirena, božanski je glasnik zašutio, željno čekajući njezin odgovor, to jest Marijin pristanak na utjelovljenje vječnoga Logosa… i ona odgovori: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“ Izgovorena je velika riječ, Marija je Majka Sina Svevišnjega. Na te se riječi raduje nebo, a sav se svijet tješi. Anđeo se s poštovanjem pokloni pred svojom Gospom, zatim poleti i vrati se u raj.

Prihvaćajući najuzvišenije dostojanstvo Majke Božje, Marija se ponizno proglasila službenicom Gospodnjom. Ta duboka poniznost, u kojoj ju je anđeo Gospodnji zatekao sabranu i gotovo posve uronjenu u poniznost, nije je napustila ni nakon slavnog pozdrava i još slavnije ponude da postane Majkom božanskoga Logosa.

„Marija je tada izgovorila čudesni fiat, i u jednom je trenutku božanski Duh u njezinoj utrobi, od njezine prečiste djevičanske biti, oblikovao nježno i savršeno tijelce te mu pridružio ljudsku dušu; a s dušom i tijelom, u najužem hipostatskom jedinstvu, sjedinila se božanska Osoba Logosa. O čudo! Onaj Bog kojega ne može obuhvatiti prostranstvo nebesa, zatvoren je u Marijinoj utrobi. Onoga Boga koji jednim prstom podupire golemi ustroj svemira, podupire čisto krilo Djevice. Tko može opisati kolika je punina radosti preplavila i zapalila Marijinu dušu u tom sretnom trenutku, kad je postala Majkom Sina Božjega? Kralj kraljeva, veliki Gospodar vladara, postavio je svoje prijestolje u neokaljanu krilu Marijinu. Beskrajna je radost preplavila Mariju kad se zagledala u beskrajnu svjetlost i mogla motriti tajanstvene sjajeve božanstva.“

„Prihvaćajući neusporedivo dostojanstvo Majke Božje, Marija je ujedno prihvatila plemenitu zadaću da bude majka ljudskoga roda. Radujmo se: Marija vas je, dajući anđelu svoj ponizni pristanak, posvojila za svoju djecu i postala majkom svih.“

people-2589047_1280

Obmana o obiteljskim konstelacijama

reiki-bufala

Reiki nije oblik molitve.