in

Talac Raja (iz Cvjetića svete Klare)

512px-ICONA_SANTA_CHIARA_CLARISSE
Klarise na putu, CC BY-SA 3.0, putem Wikimedia Commons

Santa Maria degli Angeli tako se zvala jer se govorilo da su četvorica hodočasnika ondje čula anđeoske pjesme. Nalazila se usred šume, podno Asiza, i bila je to mala crkvica, okupljalište prvih Franjinih drugova. Cijeli taj sklop, šuma i crkvica, činio je mali posjed u vlasništvu benediktinskog opata sa Subasija. Zato se zvao Porcijunkula, u usporedbi s velikim zemljištima koja su pripadala opatiji, a koja su benediktinski redovnici pošumili i priveli obradivosti.

Franjo je vlastitim rukama obnovio oronulu crkvicu te je s drugovima oko nje sagradio nekoliko koliba od granja, u sjeni šume. Benediktincima je svake godine plaćao najamninu košaricom ribe, ulovljene u obližnjem potoku Tesciju.

Danju, kada bi Franjo i njegovi drugovi odlazili propovijedati i raditi, Santa Maria degli Angeli ostajala bi pusta. Noću bi je obasjavali zapaljenim borovim granama i odjekivala bi hvalospjevima Mariji. A još je jače bila osvijetljena one nedjeljne noći kada se Klara, u pratnji Pacifica di Guelfuccio, spustila iz Asiza prema Porcijunkuli.

Na rubu šume čekali su ih Filip i Bernard, sa zapaljenim bakljama. Još odjevene u svečanu odjeću, djevojke su, praćene dvojicom šutljivih fratara, zašle u gustu šumu.

Trnje je zapinjalo za duge haljine koje su se vukle po tlu i činilo se kao da nevidljive ruke pokušavaju spriječiti njihov prolazak kroz šumu.

Neka noćna ptica, prestrašena bakljama, okrznula bi razbarušeni veo na čelu dviju bjegunica.

Na vratima crkvice Franjo, lica udubljena u sjenu, očiju izmučenih bdijenjem i dimom smole, pogleda Klaru koja je kleknula pred njim.

Iza njegovih leđa gurali su se drugi ljudi s kapuljačama i bradama.

Strancu bi se prizor učinio razbojničkim. Pomislio bi da su dvije djevojke upale u jazbinu grabežljivaca. Doista, ruke koje su naizgled bile grabežljive oduzele su Klari nakit i dragocjene ukrase. Ondje su joj svukli ogrtač od brokata. Izuli su joj satenske cipelice. Odjenuli su joj grubu donju suknju. Oko struka su je vezali konopcem i načinili joj omču poput vješala.

Tako svezanu i bosu uvedoše je u nisku crkvicu sa šiljastim svodom. Snopovi procvjetale žuke ukrašavali su Santa Maria degli Angeli, ali je svo ono šumsko zlato bila zasjenila crvenkasta svjetlost baklji i dim koji se širio iz zapaljene smole.

Dovedoše je pred oltar, na koljena, poput osuđenice pred pogubljenje.

Franjo izvuče oštricu. Prinese je Klarinu vitkom vratu. Odlučno zareza.

Pletenice djevojke, zlatnije od žuke, padoše na oltarnu stubu. Franjo joj preko glave, sada lišene kose, baci crni pokrov od grube tkanine.

I dok se izvršavao taj čin uništenja tolike svjetovne ljepote, ljudi čekinjastih glava, u grubim habitima i oštrih glasova, glasno su pjevali službu za pokojne, za djevojku otetu svijetu i uzetu za talca Raja.

iz Cvjetića svete Klare

Prijevod Amici di Lazzaro

© Tutti i diritti riservati. Riproduzione consentita solo chiedendo permesso a info@amicidilazzaro.it
(non verrà concesso a siti con pubblicità/ads o per usi commerciali)

© All rights reserved. Reproduction allowed only with permission from info@amicidilazzaro.it
(it will not be granted to sites with advertising/ads or for commercial uses)

Svjedočanstva žrtava prisilnog braka

religion-3450127_1280

Tko je Isus za mene? (Majka Terezija iz Kalkute)